Epidemija Zika virusne infekcije

zikaOd prvih slučajeva zika virusne bolesti registriranih u svibnju 2015. godine u Brazilu pa do 26.1.2016. Zika virus se proširio u preko 25 država i područja, s procjenom PAHO-a da će se nastaviti širiti i dalje na nova područja gdje ima Aedes komaraca.
U Europi je do sada zabilježeno nekoliko importiranih slučajeva zika virusne bolesti (Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Švicarska, Italija, Španjolska, Portugal, Finska) u osoba koje su prethodno boravile u zahvaćenim državama.

Uzročnik i njegovo širenje

Zika virus je flavivirus kojeg primarno prenose komarci iz Aedes porodice, za koje je karakteristično da su aktivni danju, pri čemu su najaktivniji sredinom jutra i u razdoblju od kasnog popodneva do sumraka. Tigrasti komarac (Aedes albopictus) udomaćen je u mnogim dijelovima Europe, naročito oko Mediterana.
Zika virus može se prenijeti i transplacentarno ili tijekom porođaja zaražene majke, te spolnim putem.
Postoji i potencijalni rizik prijenosa Zika virusa zaraženim transfuzijskim pripravcima.

Epidemiologija

Serološka istraživanja u Africi i Aziji ukazuju da Zika virus tiho cirkulira u prirodi budući da su specifična protutijela nađena u velikim sisavcima (orangutani, zebre, slonovi, vodeni bivoli) i glodavcima.
Do 2007. godine virus je cirkulirao na području tropske Afrike i Jugoistočne Azije gdje je zabilježeno nekoliko epidemija, a od 2007. godine širi se izvan Afrike i Azije te se bilježe epidemije ZVB na otocima Pacifika (Savezne Države Mikronezije, Francuska Polinezija). U 2015. godini prvi autohtoni slučajevi zabilježeni su u zemljama Južne Amerike gdje je u nekoliko mjeseci infekcija poprimila razmjere široko rasprostranjene epidemije.
Prema podacima ECDC-a, do 26.1.2016. zabilježena je autohtona transmisija zika virusa u državama: Barbados, Bolivija, Brazil, Cape Verde, Kolumbija, Dominikanska Republika, Ekvador, El Salvador, Fidži, Francuska Gvajana, Gvadalupa, Guatemala, Gvajana, Haiti, Honduras, Maldivi, Martinique, Meksiko, Nova Kaledonija, Panama, Paragvaj, Puerto Rico, Saint Martin, Samoa, Solomonski otoci, Surinam, Tajland, Venezuela i Djevičanski otoci Sjedinjenih Američkih Država.

Procjena rizika zika virusne infekcije u Europi i Hrvatskoj

Prema podacima ECDC-a, na području Europe je do sada zabilježeno nekoliko importiranih slučajeva zika virusne bolesti (Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Švicarska, Italija, Španjolska, Portugal, Finska) u osoba koje su prethodno boravile u državama zahvaćenim epidemijom zika virusne infekcije.
S obzirom da je tigrasti komarac (Aedes albopictus) udomaćen u mnogim dijelovima Europe, prvenstveno oko Mediterana, mogućnost daljnjeg širenja infekcije od importiranih slučajeva postoji. Međutim, rizik daljnjeg prijenosa Zika virusne infekcije u Europi, uključujući i Hrvatsku, tijekom zimskog razdoblja je izuzetno nizak jer takvi klimatski uvjeti ne pogoduju tigrastom komarcu.

Klinička slika

Inkubacija Zika virusne bolesti (ZVB) iznosi 3 do 12 dana nakon uboda zaraženog komarca.
Većina infekcija (60 do 80%) je asimptomatska, a kod simptomatskih oblika najčešće se radi o blažoj kliničkoj slici akutne febrilne bolesti s osipom, artralgijom, mialgijom, konjunktivitisom i glavoboljom. Rjeđe su prisutni retroorbitalna bol i gastrointestinalni simptomi.
Zika virusna bolest obično traje 4 do 7 dana, rijetko zahtijeva hospitalizaciju te prolazi bez teških komplikacija i smrtnih ishoda.
Iako još nije pouzdano utvrđena uzročna veza, sve je više indicija da je zika virusna infekcija povezana sa povećanim rizikom neželjenih ishoda trudnoća poput spontanih pobačaja, prijevremenih porođaja ili pojave prirođenih malformacija novorođenčadi kod žena koje su tijekom trudnoće bile zaražene zika virusom. Otkada je započela epidemija Zika virusne infekcije u zemljama Južne Amerike, uočen je značajan porast u učestalosti mikrocefalije i drugih prirođenih malformacija središnjeg živčanog sustava novorođenčadi čije su majke tijekom trudnoće bile izložene zika virusu.
Također, u nekim od epidemijom zahvaćenih zemalja zabilježena je i veća učestalost neuroloških i autoimunih komplikacija (kao što je Guillian Barré-ov sindrom) u odraslih osoba, što je također predmet intenzivnog istraživanja.

Dijagnostika

1. Dijagnostika Zika virusne infekcije temelji se na detekciji virusne RNA iz kliničkih uzoraka akutno bolesnih osoba. S obzirom na relativno kratku fazu viremije, izravna detekcija virusa moguća je prvih 3 do 5 dana po pojavi simptoma. RNA Zika virusa u urinu detektirana je i do 10 dana nakon početka bolesti.
2. Detekcija Zika-specifičnih IgM protutijela moguća je od petog dana nakon početka bolesti, što se potvrđuje testom neutralizacije, serokonverzije ili četvrostrukim porastom titra specifičnih protutijela u parnim serumima. Serološki rezultati tumače se u kontekstu cjepnog statusa i prethodnih izloženosti drugim flavivirusnim infekcijama.

Liječenje
Liječenje je simptomatsko primjenom analgetika (ublažavanje boli), antipiretika (snižavanje temperature) i antihistaminika (kod pruritičkog osipa).

Javnozdravstvene mjere u epidemijom zahvaćenim zemljama

• provođenje integriranog programa suzbijanja komaraca u područjima zahvaćenim epidemijom Zika virusne infekcije
• masovno korištenje komarnika na prozorima i vratima od strane stanovništva;
• aktivnosti kojima se smanjuje broj potencijalnih mjesta za legla komaraca u otvorenom/zatvorenom prostoru uklanjanjem izvora ustajale vode
• uspostava sustava praćenja nad importiranim slučajevima zika virusne infekcije:
- povećati senzibiliziranost i informiranost zdravstvenih djelatnika o postojećoj epidemiji zika infekcije
- rana detekcija importiranih slučajeva Zika virusne infekcije, naročito tamo gdje postoje kompetentni ili potencijalni vektori, kako bi se smanjio rizik autohtonog prijenosa;
- povećati senzibiliziranost i informiranost ginekologa, pedijatara i neurologa o Zika virusnoj infekciji (kongenitalne malformacije središnjeg živčanog sustava, mikrocefalija i Guillain-Barré-ov sindrom)

Preporuke za putnike tijekom boravka u rizičnim područjima i po povratku sa puta

• Tijekom boravka u rizičnom području obavezno primjenjivati mjere osobne zaštite u cilju izbjegavanja uboda komaraca i to tijekom cijelog dana, a naročito u vrijeme najveće aktivnosti Aedes komaraca (sredina jutra, od kasnog poslijepodneva do sumraka):
- upotreba repelenata, nošenje dugih rukava i dugih hlača, naročito u vrijeme najveće aktivnosti komaraca
- upotreba mreža protiv komaraca za krevet tretiranih insekticidom dugotrajnog djelovanja u prostorima koji nisu klimatizirani ili primjereno zaštićeni od komaraca (mrežama za prozore i vrata)

• Trudnice i žene koje planiraju trudnoću koje planiraju put u rizično područje trebaju biti upoznate sa mogućim rizicima takvog puta; preporuka je da odgode put, naročito ako se radi o području sa široko rasprostranjenom transmisijom

• Osobe s poremećajem imunološkog sustava ili drugim teškim kroničnim bolestima trebaju potražiti individualno savjetovanje kod svojeg liječnika

• Putnik koji unutar tri tjedna po povratku iz navedenih rizičnih mjesta razvije simptome kompatibilne sa dengue, chikungunya ili zika virusnom infekcijom, treba obavezno kontaktirati svojeg liječnika

• Trudnice koje su boravile u rizičnom području po povratku trebaju svoje putovanje spomenuti ginekologu koji prati njihovu trudnoću radi primjerene procjene i daljnjeg prenatalnog praćenja

• Primjena zaštitnih mjera (zaštitne mreže za krevete i komarnici za prozore i vrata) protiv uboda komaraca kod simptomatskih bolesnika kako bi se spriječilo širenje infekcije na nezaražene komarce